Historija kalendara započinje prije otprilike nekoliko tisuća godina. Mnoge rane civilizacije u Starom vijeku su imale razvijeni kalendar. Osnovni vremenski razmak u svih naroda bio je uvijek dan, tj. razdoblje jedne promjene svjetlosti ("dana" u užem smislu) i tame (noći), ali početak dana nije bio svagdje jednak. Tjedan (sedmica, nedjelja), tj. razdoblje od 7 dana, poznavali su drevni Babilonci, koji su dane u tjednu nazivali po svojim bogovima (nebeskim tijelima). Staroegipatski je tjedan imao 10, a starorimski 8 dana. Za duža razdoblja služio je i u najstarije doba slijed Mjesečevih mijena. [1] Najstariji poznati kalendar je lunarni kalendar iz pokrajine Aberdeenshire u Škotskoj koji je star oko 10 000 godina. [2]
Kalendar je sustav kojim se Sunčeva ili tropska godina raspoređuje u dane i mjesece. Poteškoća je u tome što kalendar mora imati cio broj dana, a tropska godina ih nema, a osim toga godina i dan nisu sumjerljivi. Zato se nastoji da pravila po kojima se kalendar vlada dovedu do toga da u dužem nizu godina kalendarska godina bude u prosjeku što bliza tropskoj. I mjesec treba razvrstati unutar godine i izraziti ga cijelim brojem dana. Izvorno, razdoblje vremena što ga nazivamo mjesec odgovara vremenu u kojemu se izmjenjuju Mjesečeve mijene. To razdoblje, sinodički mjesec, traje 29.53 dana.